ponedjeljak, 07.09.2009.
Jay
-Simone, ne idem danas navečer u park. Jebote, bili smo jučer.- rekao sam Simonu koji je već bio zavaljen u kauču i gledao TV-e.
-Goni se!- izderao se na mene na što sam ja prevrnuo očima. Otišao sam do kuhinje uzeti si pivo iz hladnjaka. Uzeo sam odmah dva, jer sam znao da će i Simon tražiti. Bacio sam mu ga iz kuhinje. Promumljao je nešto u smislu hvala. Preokrenuo sam očima i otišao do sobe. Bila je tamnoplava sa crnim stropom. Krevet je stajao skroz do prozora. Pored njega se nalazio crni noćni ormarić na kojem je bila svjetiljka i slika mame, sestre i mene. Otac mi je poginuo u prometnoj nesreći kada sam ja imao 5, a sestra 15 godina. Ormar se nalazio skroz do zida, kao i stol, ali sa druge strane sobe. Gitara je bila naslonjena na sam kraj kreveta. Moja crna akustična gitara koju sviram od svoje 9. godine. Uzeo sam je i sjeo na krevet. Otvorio sam bilježnicu sa pjesmama i počeo svirati jednu od njih.
The person you were kissing wasn't me
And I would never ask you
I just kept it to myself.
I don't wanna know,
If your playin' me, keep it on the low,
'Cause my heart can't take it anymore
And if your creepin, please don't let it show.
Oh baby, I don't wanna know!
Na tom dijelu sam stao. Podsjetilo me na Hope, moju bivšu ljubav zbog koje sam se i počeo drogirati i raditi sva sranja u svom životu. Nakon 4 godine veze. Ali najviše me pogodio razlog. Dosadilo mi je već, rekla je kada sam je pitao zašto. Kada je to rekla, bio sam na rubu suza. Plakao sam kada je otišla bez pozdrava, bez ikakvog detaljnijeg objašnjenja. Toga dana sam počeo sa drogama, alkoholom i cigaretama. Nikada se nisam pokušao odviknuti od toga, a vjerojatno nikad ni neću. Pogledao sam kroz prozor. Dan je bio poprilično dobar, uz puno vjetra koji je lagano njihao grane drveća. Savršeno za surfanje, pomislio sam. Moja zgrada se nalazila svega 5 minuta od jedne puste plaže na koju skoro nitko nije dolazio jer nije znao gdje se nalazi. Tamo smo samo ja i ekipa znali dolaziti kada nam se prohtjelo. Izletio sam iz sobe, na što me Simon čudno pogledao.
-Kuda ćeš?- upitao je ispijajući dugi gutljaj piva. Uzeo sam dasku, što mu je sve govorilo. -Čekaj, mulac. Idem i ja s tobom.- digao se sa kauča i uzeo svoju dasku. Simon je inače moj cimer već 3 godine, a poznamo se od malih nogu. Iako je stariji od mene 2 godine, to nam ništa nije značilo. On me i uveo u svijet droga, iako kako kaže, prestao je. Nešto najviše što je što ga je fasciniralo su žene. Nije ni čudno što je najveći ženskaroš u gradu. U svoje 23 godine je izbario preko 50 žena, ako ne i više. Nikada nije imao ozbiljnu vezu, jer je to za njega čista gnjavaža. Ja tako nisam mislio. Ako si već sa curom, budi s njom kako spada, a ne ju odbaciti kao da je stara krpa koja ti ne služi više za išta. Spustio sam se niz zgradu i što sam brže otrčao do plaže. Dok sam trčao spazio sam djevojku smeđe duge kose i blijede puti. Bila je poput nekog duha koji je koračao svijetom bez ikakvog cilja. Odmahnuo sam glavom i zaustavio se na plaži prekrivenom prljavo zlatnim pijeskom. Valovi su bili i više nego savršeni, sve to zahvaljujući ovom vjetru. Jedva sam čekao da se bacim u vodu i počnem rezati valove. Skinuo sam majicu sa sebe i utrčao sa daskom u vodu. Bila je taman onakva kakvom se činila – pomalo hladna, ali opet i u neku ruku i topla. Otplivao sam dublje u vodu i čekao da se pojavi val koji ću prvi prerezati. Gledao sam u njega dok nije došao pravi trenutak da se popnem na dasku. Presjekao sam val jednim pokretom daske koji sam dovršio u zraku, praveći jedan polukrug. Simon je samo zazviždukao, što me natjeralo u smijeh. On je također napravio nešto slično mojem, ali puno bolje. Napravio je cijeli krug u zraku i vratio se na val kao da se i nije maknuo s njega. Još neko vrijeme smo radili gluposti na valovima, a onda izašli iz vode kako bi se odmorili.
-Wow, ovo je bilo savršeno.- rekao sam tražeći kutiju Marlbora koju sam ostavio ovdje negdje. Kada sam je našao, prislonio sam jednu cigaretu svojim usnama, zapalio i povukao jedan dugi dim. Ponudio sam i Simonu, koji je naravno prihvatio. Učinio je isto što i ja te se zagledao u daljinu. Usmjerio sam pogled prema njemu te prasnuo u smijeh. Nikada nije bio tako zamišljen, odnosno… nikada ni nije. Smijao sam se toliko da sam leđima udario o dasku. Simon me samo čudno pogledao.
-A molim te Jay, što se ti toliko smiješ?- upitao je gledajući kako se valjam po pijesku od smijeha. Pokušao sam se smiriti, što mi je bilo uspješno.
-Ništa, bio si zamišljen. To je malo čudno za tebe, znaš?- rekao sam još uvijek se suzdržavajući od smijeha. Opet me pogledao te prevrnuo očima. Uvukao sam još jedan dim te ga otpuhnuo Simonu u lice. To ga je najviše živciralo.
-Mali, imat ćeš gadnih problema ako nastaviš ovako.- rekao je gaseći cigaretu. Slegnuo sam ramenima i zagledao se u daljinu. Sjetio sam se djevojke koju sam ugledao kada sam trčao ovdje. Bila je lijepa, iako to nisam mogao procijeniti savršeno jer je na sebi imala sunčane naočale koje su joj prekrivale veći dio lica. Uzdahnuo sam te ugasio cigaretu te prekrižio ruke na raširenim koljenima. Odjednom me nešto srušilo. Bio je to Simon koji se najvjerojatnije opet htio hrvati na pijesku. Naravno, prihvatio sam njegovu igru. Bacali smo se i trčali po cijeloj plaži kao neka mala djeca. Radili smo to i dok smo bili manji. Dobro se prisjetiti malih nogu, rekao sam u sebi i otrčao što dalje od Simona.
