ponedjeljak, 07.12.2009.
Jay
Gledao sam u strop bez ikakvog povoda. Misli su mi bile zaokupljene Ripley više nego što sam mislio da će biti. Ali koliko god ja mislio o njoj, njena ljubav prema meni nije mogla biti uzvraćena. Makar sam je poznavao samo dva dana, zaljubljenost prema njoj je rasla iz minute u minutu. Noć prije provedena u parku sa dečkima i silna donesena droga i alkohol mi nije pomogla da ju izbacim iz glave. Čak je i Simon zaključio da sam u sasvim drugom svijetu u kojem postojim samo ja i netko. Taj netko je bila ona. Mada sam znao da me neće, svi smo mi živjeli u svijetu u kojem se čuda događaju. Kako je moja majka znala reći; uvijek trebaš vjerovati u ono što misliš da je nemoguće. Ona je uvijek imala pravo. Otkad nam je otac poginuo, ona se jedina brinula o meni i Ciari. Bila je i više nego snalažljiva, a njena mudrost je bila nešto najbolje kod nje. Odmahnuo sam glavom i pogledao prema stolu. Nešto nije bilo taknuto, što me čudilo. Inače je Simon sve premještao, a kada bi ga se pitalo gdje je ta neka stvar, samo bi slegnuo ramenima. Bez majice i samo u donjem dijelu trenerke otišao sam do kuhinje. Počešao sam se po glavi, i kada sam pogledao ispred sebe, ugledao sam djevojku smeđe kose i sivih očiju. Zacrvenila se, zbog čega sam odmah uspostavio da je to Jenna, Simonova sestra.
-Simone!- izderao sam se prema njegovoj sobi. Još je uvijek spavao, i znao sam da će me ubiti kada Jenna ode. Nasmiješio sam se Jenni i pogledao na sat. Bilo je već dva sata popodne, a s činjenicom da smo se vratili kući oko pet ujutro, ovo nije bilo ništa čudno ni za Simona ni za mene što smo toliko dugo spavali. Otišao sam do kauča i upalio TV, a na njemu su opet bile reklame. Ne znam zašto su ljudi to uporno stavljali na TV kada su bile od nikakve koristi. Okrenuo sam očima i ostavio ga upaljenog. Otišao sam do svoje sobe te izvukao prvu majicu koja mi je bila u ormaru, obukao jaknu te izašao van. Ulice su bile prepune ljudi koje su ili išle po djecu u školu ili ih vodili tamo. Nikada nisam mogao shvatiti zašto su kod nas djeca počela ići u školu sredinom ljeta, a nastava im je završavala točno kako i ostalima. Da je do mene, išli bi kao i svi u školu. Uzdahnuo sam i zavukao ruke u džepove. Makar bilo lijepo vrijeme, puhao je vjetar. Inače nisam bio baš veliki ljubitelj toga jer je bilo pokazatelj lošeg. Otišao do parka i sjeo na jednu slobodnu klupu. Izvadio sam kutiju Marlbora i prislonio cigaretu usnama te ju zapalio. Uvukao sam jedan dim i zagledao se u daljinu. Stvarno me zanimalo što bi se dogodilo da Ripley sada naiđe? Ništa, vjerojatno. Ali, umjesto nje, uočio sam djevojku plave kose i svjetlucavih očiju. Učinilo mi se kao da je odnekud znam, ali kada sam je krenuo upitati tko je, ona je nestala. Podigao sam obrve i napravio začuđenu grimasu. Je li mi se sve ovo učinilo ili je bila stvarnost? Nisam mogao vjerovati, ali sam se sabrao. Uzeo sam cigaretu među prste i naslonio se na laktove. Neko dijete je pogledalo prema mom smjeru. Nasmiješio sam mu se, kao i on meni. To me podsjetilo da i ja želim djecu kada budem malo stariji, ali da nemaju ni blizu ovakav život kakav ja sada imam. Nikome ga ne bih poželio, pa čak ni najgorem neprijatelju. Iskustva sa drogama nikada nisu bila nešto pohvalno ili bilo što slično. Crkva se protivila i njoj i alkoholu, a i cigaretama. Uzdahnuo sam te se ustao. Kako sam hodao, naišao sam na jednu špricu od noćas. Zadubio sam se pogledom u nju. Stajao sam tako neko vrijeme, izvan stvarnog vremena. Ponekad sam se pitao što mi je to trebalo. Ali kada počneš, promjeni ti cijeli život i postaneš ovisan. Mada je moj razlog suviše glup i nadasve umobolan, počeo sam. I nije bilo prestanka tomu. Ljudi oko mene, da znaju, pomislili bi da sam lud i poremećen. No, ovo je bilo drugačije. Hope je bila djevojka koju sam zbilja volio. Kada me ostavila, povukao sam se u sebe i cijeloga predao drogi. U neku ruku sam bio ubijen zbog tog prekida, ali pogotovo zbog razloga. Dosada ne može biti razlog, jer je ona ustvari ništa.Majka mi je uvijek govorila; imati ćeš ogromnih problema i posljedica zbog ovakvog života, Jay. I imala je pravo, ali je nisam slušao. Um caruje, a srce ostaje u tami. Pokupio sam špricu sa poda i otišao do kante da ju bacim. Barem neko dijete neće naići na nju, pomislio sam.
-Dovraga!- izderao sam se te lupio šakom o zid kuhinje. Nisam mogao prestati misliti o Ripley i jednostavno sam je morao vidjeti. Čekao sam Simona da se vrati nazad od sestre te da mi kaže Ripleyinu adresu. Možda će je moj posjet iznenaditi, možda ne, ali morao sam je vidjeti. Pogledao sam u svoju već crvenu ruku. Otvorio sam mlaz hladne vode i gurnuo ruku pod njega. Nisam ni očekivao da ću se ovako zaljubiti, i to još na prvi pogled u samo dva dana. Lucas, Simon, pa čak i Chris koji je bio najmlađi među nama, ali i najpametniji i koji je točno znao kako je to biti zaljubljen, su rekli da sam opsjednut nečim. Nisam mario zbog toga, ali sam stvarno bio opsjednut Ripley. Činila se tako plaha i nevina, ali i očaravajuća i nježna djevojka da si ju jednostavno morao voljeti. Ugasio sam vodu i pogledao u ruku. Poprimala je normalnu boju kože. A onda je netko otvorio vrata. Simon, pretpostavljao sam. Naravno, moje pretpostavke su bile točne. Klimnuo sam mu glavom u znak pozdrava, kao i on meni. Odlučio sam pričekati sa pitanjem. Bilo bi glupo pitati ga to izravno.
-I, kako je bilo?- upitao sam ga bezvoljno. Prvo je promumljao nešto u stilu ne tiče te se, ali bio sam u krivu.
-Odlično! Upoznao sam curu zbog koje padaš s nogu.- rekao je naposljetku, a glas mu je bio pun uzbuđenja. Malo je falilo da se ne puknem smijati, ali sam se suzdržao. Simon me zbog toga „ubio“ pogledom. Napravio sam ozbiljnu facu, makar preko volje.
-Daj da čujem. Kakva je, kako izgleda?- rekao sam sjedajući na jednu od fotelja. Simon je rekao da ljepšu djevojku nije vidio. Imala je plavu kosu i prodorno svjetlucave zelene oči. Na te riječi sam ga začuđeno pogledao. Misteriozna djevojka iz parka je zapravo Jennina cimerica, pomislio sam. Simon je zastao, na što sam mu samo odmahnuo glavom i rekao da nastavi. No, mučila me jedna, skoro pa nebitna stvar; kako je ta cura mogla nestati u jednom trenutku?! Nije da je vještica ili nešto slično tome.
-I zove se Nora.- rekao je Simon na kraju. Nisam ga slušao veći dio priče, mada je to bilo bezobrazno od mene, ali sam se pravio da jesam. Nasmijao sam mu se i pomislio da će ga ona ustvari maknuti od ekipe ženskaroša, a po njemu se vidjelo da stvarno nešto ozbiljno želi s njom.
-A da ja sad tebe nešto pitam.- rekao sam gledajući u njega. –Gdje ustvari žive Ripley i njezin brat?- Simon je okrenuo očima jer je već znao o čemu se radi.
-Zgrada pored naše, 5. kat, lijeva vrata.- rekao je te otišao prema svojoj sobi ili kuhinji. Podigao sam obrve, začuđeno gledajući u prozor. Nisam ni očekivao da mi je ona bliže nego što sam mislio. Otrčao sam po jaknu i viknuo Simonu da ne znam kad ću se vratiti. Zalupio sam vratima i što sam brže mogao otrčao do susjedne zgrade. Kada sam ušao, dizalo je već bilo na prizemlju tako da nisam morao čekati da siđe dolje. Pritisnuo sam gumb sa brojem 5 i naslonio se na jednu stranu dizala. U nekoliko trenutaka našao sam se na petom katu. Došao sam do lijevih vrata te duboko uzdahnuo. Samo su me ona dijelila od nje. Pozvonio sam u nadi da će Ripley otvoriti i ustvari biti kod kuće.
