You're good at smiling, so keep it plastered on

Skin by Le Vans. Adaptation by Ripley.
Poglavlje sedmo
nedjelja, 20.12.2009.

Meni je sve ovo malo prebrzo.


Ripley

Zvonjava na vratima je bila užasno iritirajuća. Ponekad sam se pitala zašto su ljudi uopće izumili zvona, a nisu ostavili onaj stari način kucanja sa okruglom gluposti. Nikad nisam znala što je to, ali je u svakom slučaju bilo puno bolje od zvona. Ustala sam se iz kreveta te bezvoljno otišla do vrata. Dok sam prolazila kroz kuhinju, zapazila sam da Rylana još uvijek nema. Već dva dana nije kod kuće. Počela me hvatati panika da mu se nešto nije dogodilo. Odmahnula sam glavom te otvorila vrata. No, pred njima me dočekalo iznenađenje. U tom trenutku kao da je vrijeme stalo, a postojali smo samo on i ja. Ovo je sigurno bilo nešto više od obične fizičke privlačnosti, pomislila sam u sebi, gledajući u njega.

-J-Jay?- promucala sam. On se samo nasmijao i klimnuo glavom. Stvarno nisam shvaćala kako je on dospio ovdje, odakle mu adresa i što treba. Bila su to tri pitanja na koja mi je hitno trebao odgovor. Pomaknula sam se u stranu, tek toliko da Jay može proći. Pogledala sam s leđa. Čak je izgledao bolje nego kad sam ga prvi put vidjela. Više mu je stajao taj sportski izgled nego nekakav drugi. Ili je to samo moje mišljenje? Sve u svemu, ovako je izgledao bolje. Otišla sam za njim, a on je stajao pred vratima terase, gledajući kroz staklo. U tom je trenutku bio jednostavno očaravajuć. Odjednom su mi trnci prošli tijelom, što mi je bilo čak i suviše čudno. Kada sam posložila sve u glavi, shvatila sam da mi se on sviđa. Da sam na neki način zaljubljena. Nakon toliko godina, ponovo sam zaljubljena. Nakon što sam prekinula sa Matiasom, pogled na ljubav se kod mene potpuno poremetio. Više nisam mislila da je ona nešto prelijepo i vječno, nego da je jednostavna prolazna. Nikada nisam bila od onih cura koje su mijenjale dečke kad su god poželjele. To je sve bilo iz dosade ili bilo čega tomu slično. Ja da bi bila sa bilo kojim dečkom, morala sam biti zaljubljena u njega. Morala sam osjećati nešto prema njemu. I nakon više od 4 godine mi se to ponovo dogodilo. Uzdahnula sam i sjela na kauč. On se okrenuo tada okrenuo i nasmijao mi se. Nasmijala sam se i ja njemu.

-Sigurno se pitaš zašto sam ja ovdje?- upitao je, sjedajući nasuprot mene. Potvrdno sam mu klimnula glavom. –Dobro. Pa… morao sam te vidjeti.- tada je pogledao u pod i naslonio glavu na laktove. Šokirano sam se zagledala u njega. Ovo mi je sve više postajalo čudno. Nisam znala što da mislim, a što da ne mislim u tom trenutku. Zašto bi on, pobogu, došao mene vidjeti? Uzdahnula sam, na što je on podigao pogled na mene. Opet su mi trnci prošli tijelom. Nisi normalna, Ripley, pomislila sam, na što sam se nasmijala samoj sebi, a onda ponovo pogledala u Jaya. On si je zagrizao jednu usnicu, što je u meni probudilo neki osjećaj daljnje znatiželje. Ponovo sam spustila pogled na pod, u nadi da će on reći nešto.

-Heh, dobro. Ali, zašto? I otkud znaš moju adresu, odnosno, tko ti je rekao?- upitala sam ga na kraju, nakon poveće tišine. Počeo se crvenjeti. Valjda na ono prvo pitanje. Ovo je ustvari bio prvi dečko kojeg sam ja vidjela da se crveni. Nekako mi je to uvijek bilo slatko kod dečka, ali ipak je takvih bilo malo. Svi su se prave frajerima ili nečim što uopće nisu. Sat je otkucao 7 sati navečer, a vani je već padao mrak. Inače bih u ovo vrijeme otišla do plaže i samo sjedila na pijesku i gledala more ili se šetala po gradu. To su mi bili svakodnevni rituali, ukratko rečeno. Neko vrijeme je vladala čista tišina. Ništa se nije čulo osim ponekog tihog uzdisaja.

-Sviđaš mi se.- rekao je Jay odjednom, na što sam ja automatski digla pogleda sa poda na njega. I on je gledao u mene pogledom punih ljubavi, nježnosti i nade za nečim. –Da, Ripley, sviđaš mi se. Prvi put kada sam te vidio sam to osjetio. Ne znam kako i zašto, ali dogodilo se. Zaljubio sam se u tebe na prvi pogled i tu više ništa ne mogu, tako da sam te morao vidjeti i reći ti to. A adresu mi je rekao Simon.- rekao je glasom punim straha. Valjda ga je bio strah mog odbijanja ili nečeg sličnom tome. Ali ga nisam mogla odbiti ni da sam htjela. Ja sam to isto osjećala prema njemu. Makar nisam znala hoću li mu priznati svoje osjećaje ili ne. Ipak se sve ovo zbilo suviše brzo da bi bilo istinito. Nasmijala sam mu, a i on meni. Možda je stvarno bilo vrijeme da si i ja nekoga nađem. Nekoga tko će znati poštivati moje osjećaje, a ne ih uzimati bez veze. Tako je bilo sa Matiasom, no sama sam si obećala da više nikad neće biti tako.

-Aha…- rekla sam nesigurno. Trenutno, u ovom trenutku mu nisam mogla reći što osjećam prema njemu. Sada je mene bilo strah. Ali ne strah od odbijanja, nego od istog slučaja kao i sa Matiasom. Da me ne iskoristi, prevari ili bilo što vezano uz to. Jay se ustao i opet otišao do prozora i pogledao van. Mrak se skoro sav spustio, a mjesec i zvijezde su, zajedno sa uličnim svjetiljkama, obasjavale ovaj maleni dio grada. Bilo je fascinantno to što se ovdje u Salvadoru mrak mogao spustiti brzinom munje. Inače se mrak spušta nekako sporo, ali ovdje je to bilo sasvim drugačije.

-Znaš…- započeo je –u ovih 21 godinu sam imao samo jednu pravu ljubav. Nakon što me ostavila, povukao sam se u sebe da nisam znao što radim niti išta. Postao sam nitko i ništa. A onda, kada sam sreo tebe, dogodilo se ¨prosvjetljenje¨. Barem što se ljubavi tiče, naravno. Možda suludo, a možda i ne, zaljubio sam se u tebe na prvi pogled. Nikad ne bih rekao da je to moguće, ali…- rekao je te se okrenuo prema meni i stavio ruke u džepove svoje široke trenerke te nastavio -… ja znam da ovo sve s tobom nije moguće. Da ti sigurno već pripadaš nekome tko te stvarno voli i sve to. Tako da mi jednostavno se ostaje ili boriti za tebe ili odustati.- rekao je gledajući u mene. Ostala sam zatečena njegovim riječima. Nisam se ni nadala nečem ovakvom, a kamoli da još to i čujem od njega. Vrijeme kao da je stalo i sve oko mene je postalo crno. Bili smo samo on i ja tu. On je gledao u mene, a ja u pod. Nisam ga se usudila pogledati u oči. Nisam znala zašto. Htjela sam mu priznati svoje osjećaje, ali riječi nisu izlazile iz mene. Kao da sam ostala bez glasa. Čula sam kako on uzdiše te sam podigla pogled na njega. Još je neko vrijeme gledao u mene, a onda odmahnuo glavom.
-Izgleda mi ne vrijedi ništa. Idem ja.- rekao je. Vrijeme se ¨ponovo¨ pokrenulo, a Jay je otišao do vrata. Okrenula sam se prema njemu i duboko uzdahnula. Kada je njegova ruka uhvatila kvaku, nešto me stegnulo u trbuhu.

-Stani!- uskliknula sam. Jay se samo okrenuo gornjim dijelom tijela prema meni te se zagledao u moje oči. Nakratko sam skrenula pogled s njega, ali ga ponovo vratila. Nisam znala što da mu točno kažem, pa sam počela ispočetka. –Moram i ja tebi nešto reći. U početku sam mislila da je prolazno, da je ovo sve s tobom samo fizička privlačnost jer si stvarno zgodan… no, kada si mi rekao ono maloprije, potaklo me na razmišljanje. Mada je bilo kratko, ali je vrijedilo. Jay, ti se meni sviđaš, ali sam imala dečka koji me iskoristio i prevario. Tada sam izgubila volju za ljubav i veze. Bilo kakve veze i bilo kakvu ljubav. Za mene je taj pojam bio ništa. A onda si došao ti i sve promijenio i jednostavno se bojim da mi se ono opet ne dogodi.- rekla sam u jednom dahu. Duboko sam uzdahnula te ponovo pogledala u njega. Podigao je jednu obrvu i maknuo ruku sa kvake. Nisam mogla zaključiti što bi mu to značilo. Približio mi se par koraka i stao ravno ispred mene. Morala sam dignuti glavu da ga pogledam jer je bio podosta viši od mene. Zagledao mi se u oči kao i ja u njegove. Kako sam ih promatrala, shvatila sam da se u njegovim crnim očima prelijeva nekakva nijansa sive. Bile su prelijepe. Sve u svemu, mogla bi ih gledati koliko me bilo volja. Odjednom je Jay stavio ruku na moj obraz, na što sam se počela crvenjeti.

-Nikad, ali nikad nemoj misliti da ću te ja prevariti ili iskoristiti.- rekao je u jednoj rečenici. Samo sam se još više zagledala u njegove oči. Polako je približavao svoje usne mojima, ali kada su njegove počele dodirivati moje, stavila sam prst između.

-Ne ljubim se na prvom spoju.- rekla sam nasmiješeno te ga poljubila u kut usana. On se također nasmijao i odmaknuo se od mene.

-Sutra si gotova.- rekao je te nestao iza vrata. Nasmijala sam se na njegovu rečenicu i vrisnula od sreće. Sada se samo moram pozabaviti misterioznim nestankom Rylana. Tko zna gdje je on sada i što mu je, pomislila sam u sebi i otišla do svoje sobe.

Kao što sam i rekla, ja ovime nisam nimalo zadovoljna. Radnja mi je prebrza i glupava da je to strašno. Jednostavno mi se ne sviđa. A i "pomiješala" sam dvije priče u ovu jednu pa je valjda zbog toga tako. O da, kada dođem do sredine ili pred kraj ove priče, počinjem sa objavljivanjem još jedne.
I Starz, ja ne prestajem pisati!